Herceg Novi

Na ulazu u Bokokotorski zaliv (Crna Gora) bosanski kraj Tvrtko I osnovao je grad 1382. g. – zbog trgovine solju! Herceg Novi je najmlađi od svih starih obalnih gradova.

Grad se isprva zvao Sveti Stefan, potom – Novi, jer je zaista bio nov. U 15. v, herceg Stjepan Vukšić dodaje Novom svoju titulu uz ime, nakon čega se, do danas – ovo poznato ljetovalište i kulturna adresa zove – Herceg Novi.

Osvajan i rušen od Turaka (1482, 1493, 1508), bio je i u rukama Španaca (1538). Već 1539. godine, admiral turske ratne flote, Hajrudin Barbarosa, ponovo ga osvaja. Od 1687. u vlasti je Mletačke republike, do njene propasti, 1797. Potom Herceg Novim vladaju Austrijanci (1797-1806), Rusi (do 1807), Francuzi (do 1814), u kratkom međuvremenu, od 1813, Vlada Boke Kotorske i Crne Gore, te ponovo Austrijanci – dugo, do 1918. Tokom Prvog i Drugog svjetskog rata, Herceg Novi je pod italijanskom i njemačkom okupacijom.

Grad se vjekovima opažao u svoj svojoj veličini i ljepoti – s mora. Pomorci su vjekovima donosili sjemena neobičnih biljaka, egzotičnog drveća i voća, po čemu je vremenom Herceg Novi postao prava botanička bašta. Podignut na kaskadnom terenu, Grad zelenila ugnijezdio se kao amfiteatar, s povlašćenim pogledom na otvoreno more i na čak dva naspramna poluostrva, Lušticu i Prevlaku. Između tih poluostrva, svakog dana ima dešavanja: jedriličari isplovljavaju da bi se takmičili u jedrenju, ribari da bi sljedećeg jutra ponudli ulov na pijaci, turistički brodići hrle ka najpoznatijim izletištima – Žanjicama, Mamuli, Plavoj špilji… Ljeti je u akvatorijumu veoma živo. Jahte i veliki brodovi kruzeri provlače pažnju onih koji su mir potražili u nekoj obalnoj restoranskoj bašti. Gradska luka zove se Škver, što znači Brodogradilište, jer se ono nekada tu zaista nalazilo. Lijevo i desno, proteže se šetalište, od Igala do Meljina (5 km). Duž najduže obalne promenade niče najveća izložba egzotičnog rastinja na otvorenom! Biljke rijetke, neobične, sa svih kontinata, palme razne, kaktusi, banane, magnolije, žbunasti ukrasi, mimoze, divlje pomorandže, kamelije, pitospori, oleanderi, eukaliptusi…

Herceg Novi je poznat i kao Grad pisaca. U novskoj idiličnoj tišini stvarali su Aleksa Šantić, Simo Matavulj, Ivo Andrić (Andrićeva kuća danas je Klub književnika; u njenoj neposrednoj blizini nalazi se Zavičajni muzej), Mihailo Lalić, Stevan Raičković, Dušan Kostić, Zuko Džumhur… Mnogi savremeni pisci mogu da se sretnu u gradskoj Knjižari So, na glavnom trgu. Od Trga, pa sve do Igala, vodi glavna, Njegoševa ulica. Ekskluzivni butici, Gradska kafana, Gradski park, Glavna pošta, turističke agencije, crkve… – sve se nalazi u Njegoševoj.